O izložbi fotografija „ORJEN“

Oktobar, 2005. godine.
Prohladno i vlažno jutro na Zubačkim Ublima. Blještavi sunčevi zraci se nisko probijaju kroz guste krošnje stabala, paleći iskre u jutarnjoj rosi, dok oštro gazimo šumskim putem, uzbrdo, ka orjenskim visovima. Suve grančice pucaju pod glomaznim planinarskim čizmama. Foto aparat njiše se oko mog vrata, a srce od napora počinje da ubrzano kuca. Oko mene veseli žamor planinara...
Tada sam bio fotograf koji voli prirodu. A ni slutio nisam da ću baš tog dana postati i strastveni planinar. Zahvaljujući njemu – Orjenu.
Dočekao me tog dana u svom najljepšem - jesenskom izdanju. Vijugavom planinskom stazom prošli smo vatromet boja bukove šume, potom nas dočekaše veličanstvene munike* - čuvari najviših visova, a onda preko ljutog krša, sporo i sa velikim naporom, popeli smo se do najvišeg vrha – Zubačkog kabla. I tu vidjeh nešto sasvim neočekivano. U daljini prema jugu - plavo more, niz ostrva i nepregledna pučina koja se u magličastom plavetnilu, negdje daleko neprimjetno stapa sa nebom. Još zadihan od uspona, punim plućima udišem svježi planinski vazduh, prožet mirisima borova, hercegovačkih trava i morske soli. Svuda oko mene veličanstveni prizori. Krševiti vrhovi paraju nebo, guste šume leže podno njih i, drijemaju dolovi.
Poslije uživanja u nesvakidašnjem trenutku, uslijedio je ugodan razgovor sa planinarima, a zatim i kratak, ali sladak obrok. I naravno prvo fotografisanje Orjena.
Zatim pakovanje, dugotrajan silazak, i povratak stazom na Ubla. Stigli smo pred sumrak.
Fizički potpuno iscrpljen, ali mentalno ispunjen, na kraju dana zaljubih se u planinu koja mi je cijeli život bila tako blizu, a nisam ni slutio njenu ljepotu. I zbog nje postadoh planinar, ili bolje reći fotograf-planinar. Možda je još bolji nadimak kojeg mi je kasnije u šali dao kolega planinar Dragan Anđelić – Peca. „Šumski paparaco“. Nije bio daleko od istine, već 12 godina svojom kamerom „lovim“ najljepše momente na Orjenu.
Snimio sam bezbroj fotografija, a ovom izložbom odlučio sam da neke od najljepših podijelim i sa vama.
Nadam se da će prizori koji slijede da vas bar na trenutak približe ljepotama ovog gorostasa** , kojem su korijeni u morskim dubinama Bokokotorskog zaliva, a glava visoko u oblacima.

*munika, endemska vrsta bora koji raste na najvišim predjelima Orjenskog masiva. Smatra se da je tu još od posljednjeg ledenog doba.
** Sa 1895 metara nadmorske visine, Orjen je najviša planina primorskih Dinarida.

Za muziku uz izložbu klikni dugme "play":